Šećerna bolest i glukoza
Šećerna bolest i glukoza
Šećerna bolest, bez obzira na oblik, karakterizirana je povišenom razinom glukoze u krvi. Postoji više oblika bolesti, najzastupljeniji su tip 1 i tip 2 te trudnička šećerna bolest i oni oblici koji nastaju zbog upale gušterače ili uzimanja nekih lijekova. Svim oblicima bolesti zajednička je previsoka razina glukoze u krvi i u međustaničnom prostoru, dok nedostatak glukoze u stanicama znači nedovoljno energije za sve organe tijela. Prevelika količina glukoze u krvi i izvanstaničnom prostoru oštećuje krvne žile i živčana vlakna vezujući se na proteine (glikolizacija) i dugoročno oštećuje njihovu funkciju i prohodnost pa se razvijaju kronične komplikacije bolesti na svim organima tijela (krvne žile i živci, srce, bubrezi, oči).
Simptomi šećerne bolesti
Razinu glukoze u krvi ne možemo sami osjetom procijeniti, već ju je potrebno izmjeriti iz kapljice krvi. Izrazito visoka razina glukoze >16,0mmol/L ispoljit će se jačim ili blažim simptomima kao što su umor, žeđ, pospanost, učestalo mokrenje, crvenilo u licu. Ako se radi o mlađim osobama kod kojih se najčešće javlja tip 1 šećerne bolesti, simptomi će biti izraženiji, osoba će ubrzo mršaviti usprkos većim količinama uzimanja hrane i piti obilne količine tekućine i puno mokriti. Zbog izraženih simptoma, takvi se bolesnici odmah javljaju liječniku i bolest se uglavnom na vrijeme otkrije i liječi inzulinom, jer gušterača više ne proizvodi dovoljne količine da bi zadovoljila potrebe organizma.
Kod starijih osoba, u kojih se najčešće javlja tip 2 bolesti, simptomi mogu biti vrlo blagi ili ih uopće ne mora biti (blagi umor, povremeno žeđ, suha usta, češće mokrenje uz infekcije), a razina glukoze u krvi postepeno raste. Razvija se tzv. inzulinska rezistencija, gdje još uvijek gušterača proizvodi vlastiti inzulin, ali stanice tijela postaju slabije osjetljive na njega. Razlog tome je prekomjerna tjelesna težina, stvaranje većih količina masnog tkiva koje je rezistentno na inzulin i smanjena tjelesna aktivnost. Često se događa da se tek nakon 10 godina otkrije izrazito povišena razina glukoze prilikom ispoljavanja razvijenih komplikacija bolesti (infarkt srca, moždani udar ili sl.). Kako bismo na vrijeme otkrili i pravodobno liječili šećernu bolest tipa 2 potrebno je nakon 50-te godine života bar jednom godišnje obaviti pretragu glukoze u krvi na tašte i nakon obroka.
Liječenje šećerne bolesti
Da bi se dovela razina glukoze u normalu, potrebno je nadoknaditi nedostatke: u tipu 1 inzulin kojeg osobe s tim oblikom više ne proizvode zbog autoimunog poremećaja, a u ostalim oblicima smanjiti inzulinsku rezistenciju i povećati osjetljivost stanica tijela na vlastiti inzulin. Bez obzira na oblik bolesti, osnovni postulati liječenja su pravilna prehrana, redovna tjelesna aktivnost, samozbrinjavanje i vlastito učešće u kontroli i terapiji bolesti (edukacija, samokontrola glukoze i postupanje po rezultatu mjerenja). Zajedno s medicinskim timom uz edukaciju i samokontrolu moguće je postići i održati dobru regulaciju glukoze i odgoditi ili izbjeći pojavu kroničnih komplikacija bolesti.
Zašto glukoza u krvi pada ispod normale?
Prevelika količina inzulina glavni je razlog zašto glukoza padne ispod normalne razine (< 3,9 mmol/L – hipoglikemija). Najčešće se to događa kod osobe koja prima inzulin:
- ako je injektirano previše inzulina nego što je bilo potrebno,
- ako se ne uzme na vrijeme obrok ili je on bio premali za količinu uzetog inzulina,
- ako pojačana tjelesna aktivnost nije bila planirana i pokrivena dovoljnom količinom ugljikohidrata ili je tjelesna aktivnost bila pre intenzivna i obrok koji je uzet nije nadoknadio rezerve glukoze u jetri i mišićima pa se može ispoljiti i odgođena (nakon više sati) jaka hipoglikemija,
- ako je inzulin injektiran izravno u mišić (noga ili ruka) gdje je cirkulacija pojačana neposredno nakon aplikacije, a naročito zagrijavanjem mjesta uboda (tuširanje vrućom vodom, masiranje mjesta uboda, fizička aktivnost i sl.),
- ako se konzumira alkohol nakon što je injektiran inzulin, a nije uzet obrok hrane.
Nisku vrijednost glukoze mogu osjetiti i bolesnici s tipom 2 šećerne bolesti koji su na terapiji tabletama i nisu ovisni o inzulinu. Radi se o tabletama koje izravno djeluju na beta stanice gušterače da proizvode puno vlastitog inzulina, pa u slučaju pojačane primjene tableta i oslabljene funkcije bubrega može doći do pada razine glukoze u krvi kroz duže vrijeme. U nekih bolesnika osjet hipoglikemije može se pojaviti i kod vrijednosti koje ne možemo svrstati u hipoglikemiju (>4,0mmol/L), ali zbog dugotrajno povišene razine glukoze, vrijednosti unutar normale u njih izazivaju simptome hipoglikemije (glad, drhtavicu, znojenje, lupanje srca, razdražljivost).